PRIČA O SILVIJI
Službenik sam u pravnom odljenju jedne strane, ali i već u Hrvatskoj etablirane kompanije. Kada mislim odjeljenje nemislim na nešto veliko, nema nas puno a i pitanje je hoće li nas biti i u budućnosti. Autosorsing je sada in.
Kroz dvije kancelarije se prolazi do moje, nalazimo se u potkrovlju. Suradnici su uglavnom stariji kolege i poneka žena pritisnuta godinama. No prije nekoliko mjeseci u firmu je došla Silvija, mlada tek diplomirana ekonomistica, vrijeme polako pokazuje da je u pitanju inteligentna i simpatična osoba.
Kolegama se nije u početku svidjela, djelovala je pametno ali nije imala veze nisačim. Ali njen topli osmjeh sve je topio. Mene njeno neznanje nije smetalo, uostalom, nismo iste struke, a i s vremenom se sve više počela snalaziti, razvila je komunikaciju sa svima, a svojom pojavom je razbila tu ponekad učmalu uredsku atmosferu. Nije bila ukočena, šalila se i smijala glasno i zarazno.Brineta. Kovrčava gusta kosa, nije nosila naočale, ali siguran sam da bi joj lijepo stajale. Grudi su joj nevelike. Sitna, slatka guza. Iako jesam u ranim 30setima, još uvijek u naponu seksualne snage. Nisam ju ispočetka, a niti sada doživljavao isključivo kao predmet svojih seksualnih težnji. Ona je tip djevojke koja se lako svima uvuče pod kožu, a da joj to i nije namjera. Uvijek je dotjerana, stalno kupuje neke ženske modne časopise.
Često iskoristim priliku dok radi da joj gledam ruke. Naročito kad ih savije u laktu. Pije kavu ili gricka keksić. Da negovorim njene noge, kako je bilo zimsko doba uglavnom je na sebi imala traperice i čizme, no s dolaskom lijepših dana, njena prekrasna stopala su bivala sve više otrkivenija. Nemogu opisati da li su više sexi u najolnkama ili bez njih. Iako nisam tip koji nužno mora podlijeći svojim fantazijama, scena u kojoj taj par prekrsasnih nožica imam u svojim rukama mi nikako nije izlazila iz glave. Silvija je kao što sam rekao, uvijek bila dobro raspoložena, bila i ambiciozna, uostalom, pored posla upisala je i postdiplomski, iako sam siguran da je već i ovako solidno zarađivala. Upravo su to bili razlozi da bi ju se ponekad moglo vidjeti neraspoloženu, a ponekad je zbog tih obveza izostajala cijelo prijepodne s posla.
Baš je bio jedan takav dan, prekrasan i sunčani petak, dan prije produženog vikenda, tri, pola četiri, kada su već svi odmaglili osim nekoliko kolega koji su ostali raditi na katu ispod. Ja sam ostao duže jer sam riješavao jedan predmet koji mi je već duže vrijeme skupljao prašinu. Bio sam sam u uredu, ali ne zadugo.
Moje aktivno zjevanje prekinuo je nagli trzaj vratiju, dvije kancelarije ispred moje, s kojih se i ulazilo u potkrovlje. Nisam odmah ustao, već sam se samo izdužio da pogledam tko je. Bila je to ona. Silvija. Pomalo uspuhana, nije se niti osvrtala, i bila je bosa, sandale s potpeticama je nosila u ruci. Ja taj dan ustvari nisam niti primjetio da je nema. Bio sam toliko zauzet. Snimajući je, pozdravio sam ju...
- Bok, odtkud ti?
- Hey, pa dolje su mi rekli da ste svi otišli.
- Kapetan zadnji napušta brod... odgovorim joj... a šta ti?
- Joj nepitaj me ništa, morati ću koristiti kopirku ovdje, na trgu je gužva, a neda mi se ići dva bloka... moram ovu skripturinu kopirati što prije, jer u pola 5 se moram naći s jednim profesorom, a neka vidi da to imam.
Uzela je skriptu i počela list po list kopirati, sandale je odložila sastrane, a ja sam ju zavaljeno promatrao, praveći se zazuzet sam sa sobom... Kako je dizala teški poklopac i listala skriptu, njena prekrasna stopala, tj. pete su se odvajale od poda, dok su prstići i dalje dodirivali parket. Bio sam opijen scenom, i trudio sam se koncentrirati na to. Ona nije mogla vidjeti moju zadubljenost u nju jer mi je bila okrenuta leđima. Prekrasna Silvija. Gledao sam ju tako nekih 5 minuta, a ona je bila sve nervoznija, podigla je poklopac, i uzela sastrane kopiju, nešto je uspoređivala sa skriptom, opsovala je, a ja ju nikada nisam čuo da psuje, i poderala je, očito neuspjelu kopiju. Ustao sam i krenuo do nje...
- Vidim da si u mukama...
- Joj.. malo me ovo sve umara.. odgovori mi Silvija.
- Što misliš da sa skripte skinemo spiralni uvez, ubacimo sve skupa da ti automatski kopira?
Pogleda mene, podigne skriptu...
- A ja bi se sat vremena s ovim zajebavala?
Opet je opsovala...
- Daj sjedi malo vidim da si se uspuhala, ja ću to za trenutak...
- Ma joj, cijeli dan trčim nešto po gradu, nisam uopće računala da ću imati toliko posla... spasio si me, danas sam sva smušena, nebi se toga nikako sjetila...
Dok mi je to pričala ja sam već odvojio uvez od već podosta izlizane skripte i ubacio je u kopirku. Okrenuo sam se, i upitao.
- A zašto si bosa? Nebi bilo dobro da se prehladiš...
- Prehladim? Bila bi fenomen da se prehladim po ovoj vrućini.. Ma žurila sam se uz stepenice, pa sam skinula sandale... a da sam znala da ću danas toliko hodati nebi ni obukla ove s potpeticama, već me i gležnjevi bole...
Ma preživjeti ćeš, a ovo će ti biti gotovo za par minuta... I onda se dogodilo to, nisam vjerovao da bi takva fora mogla upaliti, jednostavno sam rekao...
- Još kada bi se našao netko tko bi ti izmasirao stopala.
Ona me je pogledala iznenađeno, taj jedan trenutak kada je odgovor mogao biti bilo kakav, ona je rekla:
- Vjeruj mi da mi u ovom trenutku nebi ništa godilo više od toga... aj molim te 5 minuta ako ti nije bad s poslom.
Iako bi većini cura bilo neugodno i pomisliti na to, ona je odmah pristala. Za nju nije bilo dvosmislenosti, za nju ono nije bilo fora, nije doživjela kao barenje ili jeftino upucavanje, trebala je masažu i nije nimalo dvojila. Zar sam mislio da će dvojiti? Ona? Silvija, toliko otvorena i nasmijana cura, s tako poztivnim stavom na stvari i ljude oko sebe. Zar je mogla vidjeti nešto loše u tome. Iskreno sam pitao i dobio sam iskren odgovor... Nisam htio da ispadne da se želim odmah baciti na masažu njenih prekrasnih stopala, pa sam nešto kratko izmuljao...
- Aj pričekaj sekudndu, počeo sam slati nešto na e-mail.
Nije odgovorila, tražila je nešto po torbi i samo je podigla pogled i kimnula glavom. Kad sam se vratio slala je sms, mislio sam da ću je vidjeti kako se već namjestila za masažu. Ma nisam mogao vjerovati da se to događa, tako odjednom... Zar je po nečemu zaključila da sam ju promatrao. Ako je, zar je primjetila da sam joj posebno gledao noge i stopala? Ma nevjerujem da je, nevjerujem da bi ovako lako pristala na to. Završila je s smsom, podigla pogled, nasmješila se...
- I? - upitao sam.
Povukla je sjedeći uredsku stolicu u nazad, kako bi povećala razmak između nas dvoje, podigla je noge i stavila ih je na moja koljena. Nekako se zavalila i doista je željela da ju to nešto opusti.
Stopala su joj bila topla, i lagano znojna. Vidjelo se da je cijelo prijepodne samo hodala. Želio sam to primjetiti, pa sam lagano prošao prstima preko njenih tabana. Nisam neki stručnjak za masažu, ali vidjelo se da ju to opušta. Neznam koliko je sve skupa trajala masaža, ali nije niti trebala previše dugo trajati da bi se ja napalio. Želio sam nekako te nožne prstiće staviti u svoja usta. Ja sam smišljao pakleni plan, a ona se opuštala. Trgnuo nas njen mobitel, valjda je primila odgovor na poruku koju je slala. Čitajući sms, pojavljivao joj se osmijeh na licu, a kada je sklopila mobitel, susreli su nam se pogledi, a onda je pogledala svoja stopala u mojim rukama...
- O, pa ti si se zbilja unio u to, često to činiš?
Poznavajući sebe, skoro sam bez razmišljanja odgovorio nešto isfurano tipa «treba pomagati djevojkama u nevolji» ili sl. sranje. No ja sam očito pogodio u žicu kada sam rekao;
- Pa i ne baš, iskreno, jako si mi draga, a imaš jako lijepe noge i stopala...
- Zbilja? Mislim... znam da imam dobre noge, ali nisam znala da te privlače...
- I ne samo privlače, vjeruj mi da se nebi zadržao samo na masaži...
- Kako to misliš?
Podigao sam joj stopalo u visinu svojih usana, i nježno nježnije ga poljubio, usnama, ali i tako da ga dodirnem jezikom. Ostala je i više nego iznenađena, očekujući reakciju, ponovio sam isti postupak, reakcije nije bilo pa sam nastavio činiti isto. Ljubio sam joj lijevo stopalo, kao da neće biti sutra, ali opet, da nebi ispalo manijakalno. Ona me je isprva promatrala onako lagano otvorenih usta, vratila se u položaj u kojem je bila dok sam ju masirao, nije više mislila na moje postupke, iznenađenje je nestalo. Ponovno se zavalila, i desnu nogu koja je, odkada je primila sms, dodirivala pod, vratila na moje koljeno.
Nisam vjerovao da činim to što činim. Kopirka je odavno obavila svoje. No ja nisam, ljubio sam joj sada i desno stopalo, i ponavljao sve ono što sam učinio na lijevom. Sve dok postepeno kratke poljupce nisu zamijenili oni više nalik francuskim, a one francuske, kraći i sve duži lizovi. Za to cijelo vrijeme, Silvija je žmirila, a iz zatvorenih ustiju joj se tu i tamo otimao koji «mmh».Potezi jezikom su počimali od pete, i završavali sve do prstiju. Obožavao sam slankast okus njenih tabana, koji je polako nestajao... što je bilo za očekivati, jer sam jedno te isto ponovio barem 15 puta. Nožne prste mi je sama gurnula u usta, iako sam to htio ostaviti za kraj. Bio sam u raju, lizao sam je i između nožnih prstiju. To je za mene uvijek šlag na vrhu – imao sam dojam da letim. Na pojedinim mjestima je bila škakljiva, pa bi se na trenutke trznula, otvorila oči, nasmijala... ali nakon toga, sama, bez moje inicijative vratila svoje prste u moja usta. Nisam imao dojam o vremenu, ni o prostoru. Da je prošlo pola sata shvatio sam tek kada je se čuo glas Kate – stare čistačice, koja dolazi obično poslije četiri i koja svoje čišćenje počinje od vrha zgrade. Staro kokodakalo nas je alarmiralo dok je pozdravljala posljednje mohikance na katu ispod. Silvija je zabrinuto uzela mobitel, pogledala na sat...
- Moram ići... nastala je tišina par sekundi, - neznam što da kažem, vidimo se u utorak!
- Ej, nećeš me valjda gledati drugačije zbog ovoga?
- Drugačije? paaa... možda, - nasmijala se i namignula.
Namignula mi je, i još uvijek bosa, spustila se niz stepenice. Sve nakon toga je priča za neki drugi put.
